Idemo dalje...

Elvis je nula

Pokop je bio na Mjesecu.
Ne na onom Armstrongovom… da se razumijemo…
Mjesecom se zvalo naše lokalno groblje izraslo na goloj, izrovanoj ledini brdašca poput oklopa kakve divovske kornjače. Kao mali bio sam siguran u dvije stvari: da će ga prije ili kasnije sprati kakva kiša i da mene tamo neće pokopati.
Izgleda da sam pogriješio u obje stvari.
Groblje je bilo tamo gdje sam ga ostavio prije petnaestak godina, a mene su nosili u sanduku od borovine s očitom namjerom da ga pokopaju duboko u kornjačino meso od ilovače.
Surla, Štruca, Pišta i Hladni znojili su se noseći me uzbrdo (zapravo svi osim Hladnog, taj se nije znojio nikada). Pratila ih Branka, moja ženica, Keti sa onim svojim, Borna s posla, suseda Reza… Uglavnom moja ekipa. Moji prijatelji, moja obitelj, najdraži. Jedino doista važno kada se nađeš na samrtničkoj postelji.
Stajao sam tako pored njih i gledao drvenu kutiju sa mojim tijelom kako oprezno tone u iskopanu raku kao da bi mi se moglo nešto desiti tresnem li na dno. Dragi moji…
Surla.
Koji bubnjar! Najbolji na svijetu. On i ja smo dijelili istu strast spram Elvisa. Voljeli smo mi i žešće stvari, ali Elvis je doista bio Kralj! Sada su Surli u očima suze. Kada sam mu prišao zapravo sam shvatio da to nisu suze žalosnice. Nije žalio za mnom već je likovao nad činjenicom da neće morati vratiti deset somova eura koje sam mu posudio bez ženina znanja. Ono što Branka ne zna, ne može ni potraživati! Surliću, Surliću…Da te Elvis sada vidi! Čovjek uči dok je živ. Ili dok je mrtav? Učim i mrtav? Kvragu, učenju stvarno nikad kraja! Nisu lagali…
Štruca.
Debeljko moj. Sendvič od štruce kruha i trideset deka salama za manje od četiri minute! Rekorder. Da li tuguješ? Falim li ti.. što… Klopa? Žuri ti se na karmine? Što je Branka spremila? Ili ćemo, pardon, ćete, u restač? Ne vjerujem! Jel tvoj želudac ikada staje? Ima nas stvarno svakakvih.
Pišta.
Moj klinac. Guba mali. Brije na mjuzu ko i ja. Ne brini, tata je na dobrom mjestu. Idem k svjetlu ili tako nečem. Čim se pojavi, naravno. Tati je… Komadi? On brije na komada? I.. i to… flundru? Za poludit! Dečko plaća ljubav? Pa kakav si ti to roker? Mlatil sam komade ko kremšnite kad sam bil tvojih godina! Oporuka! Jebo te, sve bude spiskal na kurve! Da sam u grobu okretal bi se! No, možda za koju minutu…
Tu je i Keti.
Plakala je više od Branke, moje supruge. Jasno. Voljela me. Voljela me kao nikoga u životu pa ipak udala se za drugoga. Nije da je napravila loš izbor – momak joj je mogao i pružio je daleko više - no stojeći sada pored nje, osjećajući njezino srce, njenu bol, pitam se je li ikada doista bila sretna? Pitam se sto je onda ljubav i sto nas tjera na naše izbore? A možda smo mogli mnogo… Nikada nećemo znati…
Branka… čudno je kako tek sada mogu vidjeti ono što sam samo naslućivao. Voljela me nije. Zapravo voljela je ideju o meni. Roker, neobuzdan, neukrotiv, uzbudljiv i maštovit, strastan i dubok, onaj koji ispreda stihove i pod njezinim nogama ljubi tlo. Jesam romantik, ali daleko od onog što je zapravo htjela. Jadna Branka. Cilja je u ružu, a pogodila u drek. Zašto si toliko patila uz mene? Koje te to vezivo držalo uz mene?
Mislim da su Keti i Branka zapravo vrlo nalik jedna na drugu. Obje ne vole sebe. Vole vlastitu sliku patnice. Cure! Zar ne vidite? Život je jedan i tako prokleto kratak!
Borna s posla. Zajedno smo dijelili ured. Ja sam mu šef. Bio. Već se vidi u mojoj fotelji. Drugo nisam ni mogao očekivat. Molim? Zacopan je u Branku! Stari, imaš moj blagoslov! Možda još nekaj ispadne od vas.
Reza. Suseda. Ta je iskreno plakala ko ljuta godina. Da mi je samo znati zašto…?
Znate za onu: čovjek se rodi ko budala i ko budala umre.
Spustih se do svog tijela u drvenu kutiju koja mi se sada ne učini tako neudobnom. Grude zemlje stadu lupati po njoj. Konačno. Zakopat će me duboko. Za ove vani izgleda nedovoljno duboko.
Nisam za života naučio puno. Uglavnom sam se bavio sobom pa to ni ne čudi. Možda ću učiti sada. Mrtav. Već sam počeo.
Što sam to naučio?
Zahvalnost je ljudski osjećaj koji najkraće traje.
Ljubav je iluzija. Ljubav ne pobjeđuje sve i ljubav sama po sebi nikada nije dovoljna.
Djeca nisu najveće blago u životu niti ikakav smisao. Oni su tek bića koja vas se jedva čekaju riješiti čim zagaze u pubertet. Riješiti vas se, ali da im ostavite lovu.
Ne posuđujte novac bez pisanog traga. Kad malo bolje razmislim Surla mi duguje i pet ploča Real Folk Bluesa, izdanje RTB-a iz '85.! Eto! Da sam zapisao…
Ne družite se s debelima! Zapravo družite se ali im ne vjerujte! Zaglavite li na pustom otoku garant će vas pojesti!
Njegujte dobre odnose sa susjedima i budite dobar susjed. Tko zna, možda koji iskreno zaplače i na vašem sprovodu.
I ono najtužnije: ako je Elvis doživio na svom sprovodu isto ili slično što i ja, Evis nije Kralj. Elvis je, nažalost baš kao i ja, čista nula.

KRAJ