03 January 2011

Sizif...

...
sve najbolje ljudi.
malo kasnim s zeljama ali nisam od onih koje kraj godine i pocetak nove imalo impresionira.
Vise sam Sizifovski nastrojen. Taman sam dogorao kamen navrh brda kad ga eto vec moram gurati nanovo uzbrdo.
Sto ne znaci da vam svima ne zelim sve najbolje!

Evo i zvrlja.

Gore su dva lika, Bras i Jorge, iz meni drage Vertigove serije.
A ovaj opaki nize je jedan moj stari lik koji me stalno progoni pa ga mozda uspijem ozivit... ili ne?

11 Comments:

Blogger Dan said...

Postovani Miki,
"opaki" likovi u "stvarnom" zivotu uopce ne izgledaju ovako.
Pravi "opaki" likovi imaju mehka, obla i glatka lica; svoje "piarovce", "stiliste", brijace, frizere, manikire. Svoje vozace.
"Pravi" opaki likovi sami ne nose oruzje i ne pucaju; jer to bi za njih bili pojedinacni, mali odstreli.
Premalo za njihove potrebe.
Ti likovi najme, pokapaju ljude u vecem broju. U masama. Ali bez baruta.
Oni to rade elegantno, sa dvije tri rijeci u nekom zakonu i uz osmjeh.
Etc...
Zato Miki, ako zaista mislis iskoristiti svoje crtacko i scenaristicko znanje i stvoriti pravi, zivi "opaki" lik, pogledaj malo oko sebe...

January 5, 2011 at 1:31 AM  
Blogger Miki said...

Ma ne citam ti ja stripove radi stvarnih zlikovaca - njih mi je puna torta u stvarnom zivotu. Ja volim ove nestvarne koji najebu. Zato su stripovi cool, jer jos uvijek ima i heroja...

January 10, 2011 at 4:47 PM  
Blogger Dan said...

Nisam ja ni pisao o "citanju" (stripova), nego o "stvaranju" likova...
A heroja ima.
Samo u mom neboderu zivi ih barem desetak, koji na najnevjerojatnije nacine i svakodnevno spasavaju zivot svojoj obitelji. Ovima lako mozemo pridruziti superheroje koji jos prije jutra krecu u sakupljanje praznih boca i limenki...
A tko nema vremena ove heroje vidjeti svaki dan, jednostavno ce ih (i to u jos vecem broju), pronaci i prepoznati u vrijeme vikenda. Kada se odmaraju na Savskom nasipu i Hrelicu u sjeni gradskog smetlista.
Dakle, dobro znamo "stvarne zlikovce", a znamo i "heroje".
Ali neznamo, po cemu su onda stripovi "cool", ako gotovo nista od svega toga u njima ne vidimo...

January 11, 2011 at 12:39 AM  
Blogger milan said...

U stvari, stripovi su sasvim uncool.
Ali zato u njima možemo da radimo tačno ono što želimo i što nas raduje.
Pa šta je kome po volji...

January 11, 2011 at 1:46 AM  
Blogger Dan said...

U stvari, imaš pravo.
Osobno ne mislim da bi strip trebao biti samo igračka.
Ali i slažem se; neka svatko radi što mu je po volji.

January 12, 2011 at 12:47 AM  
Blogger Miki said...

Ma, stripovi su smece!
To su pametna djeca odavno prokljuvila pa ih vise ni ne citaju.
Stvarnost je dakako inspirativna i pozeljno je da se o njoj govori i u stripovima (zar najgora stripovska smeca ipak ne sadrze u sebi i neka zivotna iskustva? To sto ona nama vise nista ne znace...), u ostalom u svakom drugom americkom filmu imas siromahe koji kopaju po smecu i zive u kanalizaciji - koliko su se oni domimali tebe ili bilo kojeg prosjecnog gledatelja i koliko se vremena posvetilo zaljenju i razmisljanju upravo o njima (nedaj boze nekom vecm angazmanu)? Vjerojatno nista, mozda malo. No oni nam nisu znacili nista dok isti problem nije postao nas. Angazman da ako ima smisla i ukoliko dopire (i ukoliko su takvi autorski afiniteti naravno). Inace je bolje izac na ulicu pa doista nekome nekako pomoci nego palamuditi s parolama...
Pa ce mi bendovi pjevati o patnjama radnicke klase i sirotinjskih kvartova a sami ce mjenjati izdavace koji daju vise love - recimno...
Zabrijah, sorry!

January 12, 2011 at 9:27 AM  
Blogger Dan said...

Stripovi naravno, nisu smece. Naprotiv.
(Ali, nista strasno. Svi mi brijemo pa i zabrijemo...)

Nekada davno borili smo se i ukazivali da je strip umjetnost. Danas, kada je to konacno i priznata cinjenica, izgleda ponekad da ni nekim autorima stripova nije jasno o cemu se tu zapravo radi/lo t.j gdje su se oni to zatekli...
Da skratim: Dok zivi ljudi svakodnevno crkavaju oko njihovih nogu, vecina strip autora i dalje se igra se fikcijama, fantazijama i bavi se dramama zmajeva, leptira, patuljaka i vilenjaka.
Ali, neka se radi, kako kaze Milan:"...šta je kome po volji...".
I po savjesti; dodajem.

January 13, 2011 at 2:42 AM  
Blogger Miki said...

Sto pak ne znaci da zmajevi i patuljci ne mogu biti angazirani... dapace, imam dosta primjera koji upravo dokatuju i takav sraz umjetnost/realnosti. Osim toga da nema leseva oko nogu ne bi bilo ni umjetnosti. Da su nasa iskustva samo "leptirasta" sto bi poticalo kreativnost i promisljanje? Strip jest umjetnost ali savjest ne bi trebala biti zapreka i necem jednako vaznom: zabavi i cistoj, nesputanoj ili pak samo jednostavnoj ljubavi...

January 13, 2011 at 9:51 AM  
Blogger milan said...

Koliko priče proisteklo iz jednog malog crteža koji još nije ni strip.
I opet ta priča - je li strip umetnost, nije li strip umetnost... Koga briga?
Treba li slobodnom čoveku opravdanje da bi radio ono što mu se radi? Lično, od onog izraza "deveta umetnost", meni je muka. Dovoljno loše zvuči i bez rednog broja, a ovako je već i ponižavajuće.
Ali istina je ono što Dule kaže, da mnogi autori stripova ne znaju šta bi sa priznanjem za koje se toliko zalažu.
Inače, u bilo kojem obliku izražavanja - što naglašenija, angažovanost je sve manje ubedljiva, bar meni.
Baš kao što i još iskeženih čudovišta ne doprinose uverljivosti fantastike.
Hitchcock je kao jedno od omiljenih sredstava za građenje suspensea koristio understatement. Možda je to nešto što bi i svako ko računa da u svom radu ostvari neki određeni efekat trebalo da ima na umu.
Bez namere da delim suvišne lekcije, samo moje razmišljanje...

January 13, 2011 at 1:51 PM  
Blogger Dan said...

"Koliko priče proisteklo iz jednog malog crteža..."
Pa, mislim da tako i treba i da je to dobro; cemu inace sluze ti nasi strip blogovi?
Ni jedan crtez (postavljen i na blogu) nije samo crtez, jer se u njemu otkrivaju i spretnost, afinitet, pa i svjetonazor autora.
A onda naravno i vrijeme u kojem su crtezi nastali t.j. i autorov odnos prema vremenu u kojem radi.
Da skratim ponovo:
Na ovom mjestu razgovor se zapravo svodi na "sukob" zabave vs angaziranosti. Mislim da su dobri argumenti izneseni i za jednu i za drugu stranu. Medjutim, kako sam osobno uvijek skloniji ovoj "angaziranoj" opciji, dodao bih kako postoje vremena (!) kada treba jasno opisati stvarnost t.j. bez zadrske i/li nedorecenosti.
Cast zmajevima i patuljcima, ali i obican covjek valjda zasluzuje paznju.
Eto:
"Bez namere da delim suvišne lekcije, samo moje razmišljanje..."
D

January 14, 2011 at 1:53 AM  
Blogger Dan said...

Gdje si Miki?

February 15, 2011 at 12:00 AM  

Post a Comment

Subscribe to Post Comments [Atom]

<< Home